Neobičan, duhovit i tajanstven roman

Engleska škola, par excellence. Što podrazumijeva nekoliko nastavnih predmeta: Titus Groan je prije svega „engleska škola fantazije“, njezin manje razvikani, ali zato kultni odlikaš, drugačiji svijet starog književnog fantasyja, škole izvrsnosti u kojoj predavanja održavaju Peakeovi kolege i literarni titani J. R. R. Tolkien i C. S. Lewis. Mervyn Peake je u toj (fantazijskoj) školi profesor tzv. fantasy of manners, podžanra koji je više u domeni spekulativne fikcije nego šiljatih ušiju i dlakavih stopala; opsegom i maštom na polici s Gospodarom prstenova i Narnijom, ali nešto opet daleko „uzemljenije“. Peakeova je fantazija puno bliže ljudskom, ovdje gotovo lišena fantastičnih elemenata, ali oplemenjena nadrealističkim društvenim komentarom u kontekstu pseudosrednjovjekovlja.

Priča je jednim dijelom i „gotička“, ali s daleko manjim naglaskom na ozbiljnost mraka svojih hladnih hodnika. Peakeovi likovi žive u dvorcu Gormenghast, po kojem je ime dobio čitav serijal romana upravo započet s Titusom Groanom, ali ovo se nekoć velebno zdanje manje-više raspada i trune, a njegovi stanovnici trude se ne uvenuti u truleži iste sudbine. To im ponajprije uspijeva zahvaljujući vrhunskoj književnoj vještini Mervyna Peakea, odluci da se primarno posveti upravo likovima, koji ako se i raspadaju kao osobe, cvatu kao karakteri.

Titus Groan enciklopedijski je primjerak romana koji je manje oslonjen o radnju i događaje, a više služi kao izložba jezika. Peake je primarno bio slikar, a jezik tretira kao ulje na platnu. Slova koja pincetom slaže u rečenice još su jedan primjer „engleske škole“, fokusa na cijeđenje zadnjeg atoma spektakla iz potencijala raskoši engleskog jezika, koji je nakladnik Vladimir Cvetković Sever sjajno preveo na hrvatski. Tu su i drugi odjeci tzv. engleštine, od stila i premetanja po devijacijama plemićkih obiteljskih stabala do smisla za humor i bizarno, s davanjem prava prvenstva apsolutnim ekscentricima.

Priča je, barem na svojim nosačima, postavljena s nekoliko glavnih likova.

Lord Sepulchrave stari je vođa obitelji Groan, depresivni aristokrat koji jedva podnosi svoj položaj mudrosti i odgovornosti pa stres smanjuje sjedenjem u privatnoj knjižnici, bježeći od svih pa tako i svoje supruge, velike i prijeteće Gertrude, koja ne mari ni za što osim za svoje ptice i čopor bijelih mačaka. Kći je tinejdžerica po imenu Fuchsia, a Sepulchrave ima i sestre blizanke koje je izolirao u zasebni dio dvorca, da ne smetaju nikome. Deformirane napadima epilepsije u mladosti, snižene inteligencije bauljaju južnim krilom zdanja, odjevene u ljubičasto.

Izd. Mitopeja, Zagreb,
2024. S engleskoga preveo
Vladimir Cvetković Sever

Titus Groan je Lordov nasljednik, koji rođenjem pokreće svojim imenom kršten roman. Glavni antagonist, zapravo esencijalni kontrapunkt obitelji Groan, ambiciozni je tinejdžer Steerpike. Pobjegao je s posla u kuhinji kako bi ispunio svoj puni potencijal. Koristeći šarm i nemilosrdno spletkarenje, Steerpike pokušava trčati uzbrdo po društvenoj ljestvici sve do trona zajednice u kojoj je još donedavno bio samo dio posluge.

Mervyn Peake, pisac koji se zove gotovo kao njegovi likovi, dijete je britanskih roditelja i kršćanskih misionara rođeno u Kini, gdje je odrastao u segregiranim i zatvorenim imanjima bogatih zapadnjaka, što je itekako utjecalo na događanja unutar zidina romana iz serijala Gormenghast. Peake je roman Titus Groan počeo pisati u uniformi britanske vojske, tijekom Drugog svjetskog rata.

Prvo je pokušao je upasti u Ministarstvo informiranja, nudeći im usluge propagandista, s nekoliko sjajnih ideja. Tako je oslikao desetak motiva ratnih tragedija pa preporučio vladi da ih koristi za organiziranje fantazmagorične izložbe zamišljenih Hitlerovih radova na platnu. Ministarstvo ih je kupilo, ali ga nisu zaposlili, nego su ga poslali na front. Slova su polako izgurala slike, iako je između 1943. i 1948. paralelno pisao Titusa Groana (i konačno ga objavio 1946) i crtao ilustracije za knjige Lewisa Carrolla i braće Grimm. Rat je oblikovao Gormenghast možda i više nego odrastanje u Kini, prije svega žica koncentracijskih logora.  Godine 1945. kao novinski ilustrator među prvima je ušao kroz zidine Bergen-Belsena i bespomoćno gledao umiruće logoraše. Peakeov sin Sebastian u razgovoru za BBC otkrio je da je lik Steerpikea, makijavelističkog ambicioznog sociopata, vrlo vjerojatno modeliran iskustvom očeva susreta s na smrt osuđenim nacističkim ratnim zločincem Peterom Backom.

Rat je udario svoj pečat, a traume su se prelile u ljepotu virtuoznih rečenica. Osjetna je i ljubav prema Peakeovu najvećem utjecaju Charlesu Dickensu, očita u karakterizacijama likova i atmosferi u koju su uronjene sve ove stranice.

Od „Kremene kule pune hučanja sova, do dubina Velike kuhinje“, dvorac je poprište borbi za moć, a Titus Groan, neobičan, duhovit i tajanstven roman nazvan po bebi. Ali Titus Groan je i mjesto okruženo kamenjem na kojem caruju razne patologije, konflikti i ispadi nasilnih rješavanja istih, kao i beskonačna ljubav prema engleskom literarnom nasljeđu, bogatstvu jezika i stila.